Prejedanje nije uvijek rezultat fizičke gladi – često je riječ o emocionalnom odgovoru na stres, dosadu, tugu ili tjeskobu. Emocionalno jedenje može postati navika kojom pokušavamo potisnuti neugodne osjećaje ili se privremeno osjećati bolje, no dugoročno vodi do osjećaja krivnje, srama i nezadovoljstva samima sobom.
Osobe koje se često prejedaju u emocionalnim trenucima nerijetko razvijaju negativnu sliku o sebi, smanjeno samopouzdanje i osjećaj gubitka kontrole. To stvara začarani krug: emocionalna nelagoda potiče prejedanje, a prejedanje pogoršava emocionalno stanje. Osim toga, stalna borba s hranom može negativno utjecati na socijalne odnose i svakodnevno funkcioniranje.
Ključ za rješavanje ovog problema je razvijanje svijesti o emocionalnim okidačima te usvajanje zdravih mehanizama nošenja sa stresom, poput vježbanja, vođenja dnevnika ili razgovora s terapeutom. Hrana treba ostati izvor energije i užitka, a ne bijeg od osjećaja.